Formalni jezik

U matematici, logici i računarstvu, formalni jezik se sastoji od skupa konačnih nizova elemenata konačnog skupa znakova (simbola). Matematički, to je neuređen par Među najuobičajenijim primjenama, formalni jezik može biti shvaćen kao:

  • kolekcija riječi

ili

  • kolekcija rečenica

U prvom slučaju, skup se zove abeceda jezika , a elementi skupa se zovu riječi. U drugom slučaju, skup se zove leksikon ili vokabular skupa , dok se elementi skupa zovu rečenice. Matematička teorija koja se općenito bavi proučavanjem formalnih jezika se zove teorija formalnih jezika.

Kao primjer formalnog jezika, abeceda može biti , a riječ (string, niz znakova) nad tim alfabetom može biti .

Tipični jezik nad abecedom, koji sadrži tu riječ, bi bio skup svih riječi koje sadrže isti broj znakova and .

Prazan niz (ili prazna riječ) je riječ dužine 0, i često se označava znakom , ili . Iako je abeceda konačan skup i svaka riječ je konačne dužine, jezik može imati beskonačno mnogo riječi (jer dužina riječi koje sadrži ne mora nužno imati gornju granicu).

Često postavljano pitanje o formalnim jezicima jest "koliko je teško odlučiti da li zadana riječ pripada nekom određenom jeziku?" Ovo je područje proučavanja teorije računanja i teorije složenosti.


From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by razib.in